INTEGRIRANA ZAŠTITA

Integrirana zaštita predstavlja sistem zaštite bilja koji podrazumijeva korištenje svih raspoloživih metoda suzbijanja štetočinja, uzročnika bolesti i korova (uzgoj otpornih sorti, agrotehničke, mehaničke, biološke, kemijske i dr.) u cilju sprečavanja porasta njihove brojnosti preko granice kod koje dolazi do ekonomski značajnih šteta.

Ovim sistemom dozvoljava se izvjesno prisustvo štetočinja ali ispod ekonomskog praga štetnosti, ali ne i njihovo uništavanje po svaku cjenu. Prag štetnosti je stupanj napada štetnih organizama koji prijeti većim štetama na biljkama od vrijednosti poduzete zaštite. U vezi sa tim javlja se i pojam kritičnog broja koji predstavlja gustoću insekata, korova, broj pjega na lišću ili slično, kada se pristupa mjerama suzbijanja. Iz svega proizilazi da je prognozno-izveštajna služba, koja predviđa, prati i daje optimalne rokove za suzbijanje štetočinja, uzročnike bolesti i korova, veoma značajna u sistemu integralne zaštite bilja. U novije vrijeme se ponekad umjesto izraza integralna zaštita bilja koristi integrirano upravljanje populacijom štetnih organizama.
Sprovođenjem mjera integrirane zaštite smanjuje se broj kemijskih tretiranja, čime se čuva i omogućava veća aktivnost prirodnih neprijatelja. Njihova uloga je toliko važna da mnogi stručnjaci pod ovim pojmom podrazumijevaju samo kombinaciju primjene prirodnih neprijatelja i kemijske zaštite. Uzgajanje i ispuštanje prirodnih neprijatelja za sada je ograničeno i daleko je važnije sačuvati postojeće neprijatelje u prirodi i poboljšati njihovu destruktivnu ulogu na štetne organizme. Prilikom izbora pesticida za kemijsko suzbijanje treba voditi računa o njihovoj selektivnosti u odnosu na najvažnije prirodne neprijatelje štetočina u datoj kulturi. Također treba izbjegavati nepotrebno prekomjernu uporabu kemijskih sredstava. Suzbijanjem štetočina u zemljištu tretiranjem čitave površine uništavaju se skoro svi prirodni neprijatelji, a isti efekt se postiže unošenjem sredstava samo u zoni redova biljaka, čime se čuvaju brojni korisni organizmi.

Primjena sistema integrirane zaštite bilja dovodi do manje uporabe pesticida, pa prema tome i jeftinije zaštite, što je krajnji cilj. U zasadima jabuke direktni troškovi zaštite mogu biti smanjeni i do 40%. Osim toga se smanjuje i zagađenje životne sredine.

Međutim, uvođenje i širenje ovakvog sistema zaštite do sada je ograničeno na manji broj ekonomski značajnih štetočina, te će kemijski način suzbijanja i u dogledno vrijeme ostati najvažniji. U praksi treba koristiti i kombinirati sve nepesticidne mjere, koje doprinose manjoj brojnosti štetnih organizama, a kada i pored toga oni dostignu pragove štetnosti odnosno kritične brojeve kao krajnja nužda ostaje primjena kemijskih mjera borbe, dakako, ukoliko nije riječ o ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji.